Autor: s. Ljilja Pehar
Utorak, 15. veljače 2011.
Kad u duhovnom smislu kažemo riječ svjetlo, tada u svojoj nutrini osjetimo neizrecivost i zov svjetla Božje blizine i nazočnosti. Mogli bismo reći: Bog jedva čeka da u nama užeže svoje svjetlo. O svakom pojedincu ovisi hoće li dopustiti Božjem svjetlu da u njemu sja. Bog upravo to želi, da svi svijetlimo njegovim svjetlom. Kršćani smo jer pripadamo Kristu jer nosimo Krista. Usudila bih se reći da bi drugo ime za kršćane bilo svjetlonoše, oni koji Božje svjetlo nose ovim svijetom. Brate i sestro, ako smo uistinu kršćani, onda je Krist – svjetlo – u nama. To svjetlo nije u nama da Ga pokrivamo strahovima, tjeskobama, sumnjama, bjegovima od križa, ili ne daj Bože, grješnim životom.
Kako ćemo u sebi sačuvati svjetlo Kristovo?
Vjera, nada i ljubav su ulje koje ne dopušta da u sebi ugasimo Krista i Njegovo svjetlo. Čovjek koji vjeruje, vjeruje živeći svoju vjeru u svakom trenutku, ne smo u nedjelje ili u neko određeno vrijeme. Pravi vjernik uvijek živi svoju vjeru i čuva Božje zapovjedi. Kršćanin je čovjek nade, ma gdje bio i kako mu bilo. Kršćanin se uvijek nada pobjedi svjetla Kristova. Čovjek je iz tame ropstva otkupljen svjetlom Kristove otkupiteljske ljubavi. Zato nam život treba biti satkan od pobjede nad tamom kroz kajanje, praštanje i uvijek novom otvorenošću za primanje svjetla ljubavi uskrslog Krista.
Brate i sestro! Sve će proći, samo svjetlo ljubavi uskrslog Krista nikad neće proći. Ono je naša vječnost.
Molimo zajedno s Presvetom Majkom Marijom, Kraljicom mira, da u nama vječno sja svjetlo Kristove otkupiteljske ljubavi.
Mir vam i dobro!